Moj poseban odnos s čajem
Moj odnos s čajem oduvijek je bio veoma poseban. Još u djetinjstvu, dok je drugoj djeci on predstavljao naznaku da su prehlađena, ja sam uvijek mamu molila da mi skuha jednu šalicu kamilice. Kako sam rasla čaj je postao dijelom mog svakodnevnog života. Pila sam ga na kavama s prijateljicama, kada sam učila za ispite, pripremala se za natjecanja. Kada sam pripremala velike projekte, spremala gaže, čak i kad sam bila u žurbi, uvijek sam stigla skuhati barem jednu šalicu. Danas je on postao mojim ritualom, ali u jednom skroz drugom okviru. U trčanju za ostvarenjem i vanjskim validacijama sebe svijetu, naučila sam da je jako bitno uzeti vrijeme za sebe. Sabrati se, proći svoje misli, čekirati kako se osjećaš. Skenirati emocije, prilike, pobjede i poraze. Uzeti vrijeme da dišeš i da budeš na trenutke sam sa sobom. Čajevi su tako postali asocijacija na moj trenutak. Dizanje kočnice kada postane previše i vraćanje fokusa na samu sebe. Na trenutak se tako vratim u djetinjstvo kada se miris kamilice protezao maminom kuhinjom i kada mi je ponavljala rečenicu: 'Ako ti nisi sretna, onda ništa nije vrijedno'. I bila je u pravu.
Pogledajte sve trenutke